Agora

Prijenosno računalo postalo je neizostavan alat u današnjem modernom svijetu. Ovaj praktični uređaj omogućuje nam pristup internetu, obavljanje poslovnih zadataka, komunikaciju s drugima te zabavu, sve to u kompaktnom i mobilnom formatu. S obzirom na sve veću potrebu za mobilnošću i fleksibilnošću, prijenosna računala postaju sve popularnija, kako među poslovnim korisnicima tako i među običnim potrošačima.

Jedna od ključnih prednosti prijenosnih računala je njihova pokretljivost. Mogućnost rada na računalu bilo gdje i bilo kada omogućuje korisnicima da ostanu produktivni čak i dok su u pokretu. Bez obzira jeste li student koji radi na seminaru u knjižnici, poslovni putnik koji obavlja zadatke u hotelu ili jednostavno osoba koja voli raditi u parku, prijenosno računalo omogućuje vam pristup svim važnim datotekama i aplikacijama.

S druge strane, raznovrsnost opcija koje nude prijenosna računala čini ih idealnim alatom za širok spektar korisnika. Postoje različite veličine ekrana, procesorske snage, memorije i drugih karakteristika koje korisnicima omogućuju da pronađu uređaj koji najbolje odgovara njihovim potrebama i preferencijama. Bez obzira trebate li računalo za osnovne svakodnevne zadatke ili za zahtjevnije profesionalne aktivnosti poput grafičkog dizajna ili programiranja, na tržištu postoji prijenosno računalo koje će zadovoljiti vaše potrebe.

Važno je također spomenuti i kontinuirani napredak tehnologije prijenosnih računala. Svake godine dolazi do poboljšanja u performansama, trajanju baterije, dizajnu i funkcionalnostima. To znači da korisnici uvijek imaju pristup najnovijim inovacijama i mogućnostima koje olakšavaju njihov rad i zabavu. Osim toga, konkurencija na tržištu potiče proizvođače da stalno rade na inovacijama kako bi privukli nove kupce i zadovoljili potrebe postojećih.

Prijenosna računala su postala nezamjenjiv dio našeg svakodnevnog života. Njihova praktičnost, pokretljivost, raznolikost i stalni tehnološki napredak čine ih neprocjenjivim alatom kako u poslovnom okruženju tako i u osobnom korisničkom iskustvu. Bez sumnje, prijenosna računala će nastaviti evoluirati i prilagođavati se potrebama korisnika u budućnosti, čineći ih još svestranijim i korisnijim uređajem.

Danas ćemo istražiti čuda koja nudi Temu aplikacija. Uvijek sam u potrazi za savršenim rješenjima koja donose koristi svima nama. I vjerujte mi, Temu aplikacija je jedno od tih rješenja.

Krenimo od osnova. Kada kažem štednja, ne mislim na onu standardnu, dosadnu štednju koja nas ograničava. Ne, govorim o uštedama do čak 90%! Da, čuli ste me ispravno. Temu aplikacija nudi vam pristup vrhunskim proizvodima od mode do uređenja doma, ljepote, obuće i mnogo toga, s popustima koji će vas ostaviti bez daha. To nije obična aplikacija, to je put do pametne i isplative kupovine.

No, tu nije kraj. Aplikacija Temu ne samo da vam pruža priliku za uštedu već i stvara personalizirano iskustvo kupovine koje će vas oduševiti. Zamislite mogućnost pregledavanja proizvoda, lako plaćanje i praćenje vaših narudžbi – sve na jednom mjestu. To je revolucija u načinu na koji kupujemo.

Ako ste kao ja, uvijek ste u pokretu. Pitanje mobilnosti nikada nije bilo važnije, a Temu aplikacija je tu da vam olakša život. Preuzimanjem aplikacije, ne samo da dobivate pristup svim blagodatima online shoppinga već i mogućnost kupovine kad god i gdje god poželite. Bez potrebe za računalom, sve je dostupno na dohvat ruke.

Naravno, prednosti ne završavaju ovdje. Za sve korisnike, Temu aplikacija nudi ekskluzivnih 100 € za vašu prvu kupovinu! Da, dobro ste pročitali, 100 € koje možete potrošiti na proizvode koje želite.  Nema boljeg načina da započnete svoje iskustvo kupovine putem ove izvanredne aplikacije.

Kliknite ovdje za bonus kupon od 100 eura.

Temu aplikacija nije samo platforma, ona je način života. Pametno trošenje, vrhunska kvaliteta i prilika za dodatnu zaradu – sve to čeka vas na dohvat ruke. Preuzmite Temu aplikaciju danas i osjetite razliku. Vaša budućnost pametne kupovine počinje ovdje.

Dobrodošli u svijet jednostavnije i povoljnije kupovine s aplikacijom Temu! Bez obzira tražite li modu, tehniku, ili kućanske potrepštine, Temu vam nudi sve na jednom mjestu. U nastavku, otkrijte kako vam ova aplikacija omogućava jedinstveno iskustvo uštede i praktičnosti.

Status narudžbe u stvarnom vremenu – budite uvijek informirani!

Zaboravite na neizvjesnost oko vaših narudžbi. Aplikacija Temu pruža vam mogućnost praćenja statusa vaše kupovine u stvarnom vremenu. Bez obzira jeste li u pokretu ili kod kuće, imate potpunu kontrolu nad svojim narudžbama, čime eliminirate neugodna iznenađenja.

Besplatna dostava – troškovi dostave na temu!

Svatko voli besplatno, a to uključuje i dostavu! Temu vam omogućava standardnu besplatnu dostavu za sve narudžbe. Uživajte u šopingu bez brige o dodatnim troškovima dostave, što znači da vaša kupovina postaje još povoljnija.

90-dnevni besplatan povratak – bez rizika, samo zadovoljstvo!

Vaše zadovoljstvo nam je na prvom mjestu. Ako iz bilo kojeg razloga niste 100% zadovoljni kupljenim proizvodima, nudimo vam 90-dnevni besplatan povratak. Ova garancija osigurava da svaka kupnja putem aplikacije Temu bude potpuno bez rizika.

Pregledajte veleprodajne cijene – štedite još više!

Ako želite uštedjeti još više, pregledajte veleprodajne cijene dostupne putem aplikacije Temu. Ovdje ćete pronaći odlične ponude na različite proizvode, nudeći vam priliku za još veće uštede na vašim omiljenim artiklima.

Bonus za nove korisnike: 100€ za besplatnu kupovinu!

Da, dobro ste pročitali! Svi novi korisnici koji preuzmu aplikaciju Temu nagrađeni su ekskluzivnim bonusom od 100€ za kupovinu. Iskoristite ovu priliku da istražite bogatu ponudu proizvoda i pritom uživate u dodatnoj financijskoj pogodnosti. Ne propustite – preuzmite aplikaciju Temu odmah i iskoristite najbolje ponude na tržištu!

Uživajte u šopingu s nevjerojatnim popustom od 30% na ukupnu narudžbu preuzimanjem aplikacije .

Svi smo mi nekada igrali Tetris, igru koja nam je donijela sate zabave i uzbuđenja. Ova klasika je još uvijek popularna i predstavlja jednu od najprodavanijih igara na svijetu. Nije ni čudo zašto – Tetris donosi neizmjernu radost i izazov svim generacijama.

Tetris je igra koja se sastoji od blokova različitih oblika koji padaju sa vrha ekrana. Cilj igre je organizirati blokove tako da se stvara što manje praznog prostora na dnu ekrana. Svaki put kada se organizira jedan red, on nestaje i otvara se više prostora za nove blokove. Što više redova igrač organizira, to je teže organizirati nove blokove i izbjeći game over.

Ova igra je jednostavna za igranje, ali teška za savladavanje. Tetris je igra koja izaziva misaone procese i poboljšava prostorne vještine. Igrajući Tetris, poboljšavamo koncentraciju, memoriju i reakciju, što su vještine koje su nam potrebne u svakodnevnom životu.

Osim što poboljšava naše vještine, Tetris je i izuzetno zabavna igra. Uzbuđenje koje donosi svaki novi padajući blok je neopisivo. Igra je jednako zanimljiva za djecu i odrasle, a zajedničko igranje Tetrisa može biti odličan način za povezivanje s obitelji i prijateljima.

Postoji mnogo različitih verzija Tetrisa, ali klasična verzija je uvijek najpopularnija. Možete igrati Tetris na vašem računalu, mobitelu, konzoli ili čak na posebnim Tetris uređajima. Ako tražite nešto drugačije, postoji i Tetris s dodatnim efektima, kao što su različite vrste glazbe ili vizualni efekti koji se pojavljuju na ekranu.

Nabavite svoju vlastitu Tetris konzolu i pridružite se milijunima ljudi koji su već otkrili čari ove nevjerojatne igre. Tetris donosi neizmjernu radost i izazov svakome tko se odvaži prihvatiti ga. Sa svojim jednostavnim konceptom i neiscrpnom zabavom, Tetris je igra koju će svi uživati igrati.

Brojne su prednosti posjedovanja vlastite web stranice. Prisutnost na mreži može pomoći vašem poslovanju da raste dopuštajući klijentima da vas pronađu i saznaju više o vašim ponudama. Također može stvoriti osjećaj povjerenja i vjerodostojnosti među potencijalnim kupcima. Izrada i održavanje web stranice može oduzimati puno vremena, ali je svakako vrijedno truda ako se vaše poslovanje oslanja na online prodaju. Bavite se svojim poslom, brigu oko izrade i održavanja prepustite stručnjacima kojima je to posao.

Ako želite povećati prodaju s web stranicom, evo nekoliko stvari koje možete učiniti: Neka vaša web stranica izgleda profesionalno. Na tjednoj bazi šaljite nove materijale (tekstove, slike…) osobi koja vam održava stranicu.

Provjerite je li vaša stranica kompatibilna sa svim uređajima, uključujući stolna računala, pametne telefone i tablete. Koristite ispravnu gramatiku i interpunkciju, kao i točan pravopis. Dodajte slike proizvoda ili usluga koje privlače osjetila potencijalnih kupaca.

Web stranica je bitan alat za svakog vlasnika tvrtke. Može pomoći u izgradnji svijesti o robnoj marki, privlačenju novih kupaca i povećanju prodaje. Međutim, nema smisla ulagati vrijeme i novac u web stranicu ako nije dobro dizajnirana. Zato je bitno posvetiti vrijeme istraživanju najnovijih trendova web dizajna ili još bolje i lakše – angažirajte stručnjaka u tom području.

Uključite vizualnu privlačnost i SEO strategiju u dizajn svoje web stranice kako bi bila visoko rangirana na tražilicama. Također ćete se htjeti pobrinuti da se vašim web sadržajem lako kreće i da ga je lako razumjeti. U konačnici, dobro dizajnirana web stranica može povećati prodaju do 30%. Stoga ne riskirajte! Započnite s izgradnjom svoje web stranice danas.

Kako kaže autor Anthony Powell, “starenje je sve više nalik na kaznu zbog zločina koji niste počinili.” Nakon godina mukotrpnog rada i dugog služenja državi porezom, napokon se spremate za zasluženi odmor – pa što? Tijelo vam se počinje klimati, a osjetila počinju slabiti – ali usred razgovora možete pravilno spavati. Štoviše, ljudi počinju govoriti o opterećivanju zdravstvene zaštite. Nije ni čudo što ste navikli povremeno gunđati!

Naravno, ovdje postoji ozbiljan slučaj. Stariji ljudi zaslužuju imati koristi od zdravstvenih resursa jednako, ako ne i više, nego bilo tko drugi; jer su cijeli život plaćali porez. Bit javne zdravstvene zaštite je pružanje besplatne zdravstvene zaštite svima, a starije osobe ne bi trebale biti iznimka od ove politike. Pitanje je jednostavno; Kad se razbole, moraju se liječiti.

Nažalost, javna zdravstvena služba nije uvijek u skladu s tim idealom. Nedavno istraživanje Britanskog društva za gerijatriju pokazuje da je više od polovice britanskih liječnika članova ove udruge zabrinuto zbog liječenja koje će dobiti kad ostare – što je rezultat bliskog poznavanja trenutnog liječenja starijih osoba, naravno. Većina anketiranih liječnika smatra da je mnogo manja vjerojatnost da će se simptomi u starijih osoba pravilno ispitati. Kad se starije osobe razbole, postoji tendencija da se problem odbaci kao “samo starost”, umjesto da se pravilno provjerava ima li znakova bolesti koja se može liječiti. Prema tri četvrtine liječnika, starije osobe često nisu pravilno pregledane i upućene pravom stručnjaku.

Nesumnjivo je da su mnogi zdravstveni problemi s kojima se susreću stariji neizbježni dio starenja. Ali to ne znači da se ionako ne mogu liječiti. Starije osobe mogu neadekvatnije reagirati na liječenje određenih bolesti od mladih. Stoga se ponekad tvrdi da bi ograničeni resursi javne zdravstvene službe trebali biti usmjereni na mlađe segmente, gdje se može postići značajnije poboljšanje kvalitete života. Zapravo, postoje neka otkrića koja pokazuju da se javna zdravstvena služba s tim razumijevanjem prema starijim osobama odnosi kao prema drugorazrednim pacijentima. Primjerice, očekuju se dulji redovi kod iščašenja kuka i koljena, koji uglavnom pogađaju starije osobe, u usporedbi s drugim operacijama. Žene starije od sedamdeset godina nisu automatski pozvane na pregled dojki poput mlađih žena.

NICE (Britanski institut za zdravstvo i kliničku izvrsnost), koji postavlja načela politike lijekova za javnu zdravstvenu službu, napravio je nered kada je u izvješću 2005. godine izjavio da “Kada je dob pokazatelj koristi ili rizika, dobna diskriminacija može biti primjeren “. Organizacija za pomoć starijim osobama bijesno je odgovorila: „Pretpostavke da nije važno da život starije osobe manje vrijedi ili da netko kome se približava kraj prosječnog životnog vijeka posvećuje manje pažnje od ljudi u dvadesetima ili tridesetima već su dugo uobičajene … NICE smjernice riskiraju jačanje takve pristranosti. ”

Takva situacija može biti razumljiva. Na prvi pogled, čini se da su najbolji (i najskuplji) resursi koje medicinska struka može ponuditi daleko korisniji okrenuti se liječenju 19-godišnjaka s dugim životnim vijekom, a ne liječenju 89-godišnjaka. -godišnjak koji ima male šanse preživjeti i vjerojatno mu nedostaje samo pogoršanje zdravlja zbog neke druge bolesti. Suočeni s velikim opterećenjem i ograničenim resursima, menadžeri i liječnici mogu tvrditi da je donošenje izbora i postavljanje takvih prioriteta, čak i ako je neugodno, neizbježno. Također postoji stav da stari ljudi često uzimaju svoj dio života “onako kako treba”. Još gore, liječnici koji su liječili starije osobe sa svom spretnošću i odlučnošću koju su pokazali prema mlađim pacijentima, ponekad moraju priznati da su u borbi koja neizbježno završava porazom – da pacijenta zapravo ne mogu održati na životu, a kamoli oporaviti. U tom slučaju, kada se prestaju boriti?

No, postoji problem s pretjeranim “pragmatizmom”. Javno zdravstvo temelji se na idealu, idealu pružanja najboljeg dostupnog liječenja besplatno svima, bez diskriminacije – to ne bi trebao biti ideal koji se lako može žrtvovati. Za sve pacijente i njihove najmilije njihovo zdravlje i životi su dragocjeni. Ideal javnog zdravstva zahtijeva da ne biramo između zdravlja dvoje ljudi. Liječnici bi trebali pokušati liječiti svakog pacijenta svom snagom. Kad se ugrozi ovo načelo, počinje se poljuljati važan utješni čimbenik, poput pouzdanja da ćemo uvijek biti izliječeni kad se razbolimo; Težak teret pada na liječnike koji će morati odlučiti koga treba liječiti, a koga liječiti.

Međutim, proračun za javno zdravstvo raste svake godine, a Britanija ima starenje stanovništva. Već je više od 20 milijuna (više od trećine) britanskih građana starijih od 50 godina, a starije osobe sklonije su bolesti. Stopa onih koji imaju bolest ili invaliditet iznosi 55 posto u dobnoj skupini od 75 do 84 godine, a dvije trećine kod starijih od 85 godina. Stoga se tvrdi da će ovo starenje stanovništva dodatno opteretiti ograničene resurse javnog zdravstva – i moć financiranja mlađih ljudi – i to moramo shvatiti prije nego što se dogodi katastrofa. Ali ono što ovaj argument ne vidi jest da su stariji ljudi danas puno, puno zdraviji nego što su bili. To je razlog zašto ima toliko starijih ljudi. Iako su se povećale bolesne devedesete kojima je potrebna javna zdravstvena zaštita, Povećale su se i sposobne šezdesete koje nastavljaju aktivno doprinositi društveno i intelektualno. Još važnije, može se reći da je društvo koje izbjegava brinuti o svojim starijim osobama i ne poštuje ih bolesno i treba liječenje.

Ako je pitanje: “Hoće li povijest krenuti ispred sljedećeg rata?” Ako je tako, odgovor će gotovo sigurno biti negativan. Trenutno se ratovi vode po cijelom svijetu, a gotovo svi su ukorijenjeni u povijesnim temama. Neka od ovih pitanja su iz nedavne prošlosti; neke, vrlo drevne, još uvijek potaknute živahnom mrzovoljom; neke su mješavina obje. Primjerice, sukob između Izraela i Palestine vuče korijene iz drevnih plemenskih i vjerskih podjela, a u novije vrijeme i iz podjele Palestine nakon Drugog svjetskog rata.

Rat u Kondu dijelom proizlazi iz naslijeđa europskog kolonijalizma. A povijesna će pitanja vjerojatno igrati ključnu ulogu u ratu koji je uslijedio, bilo da se radi o graničnom sukobu između Gruzije i njenog susjeda Rusije ili između Sjeverne Koreje i Južne Koreje.

Pitanje je, međutim, je li naknadna prevencija rata u povijesti “moguća”, drugim riječima, mogu li lekcije iz povijesti smanjiti početak rata. To se čini logičnim. Pa, uče li ljudi zaista na svojim pogreškama? Pesimističan pogled reći će da o tome nema nikakvih znakova. Da su ljudi iz povijesti naučili da je rat “loša stvar”, naravno, trebali bismo vidjeti kako ratovi opadaju i učestalost i nasilje, a njihovi strašni troškovi odvijaju se kroz povijest. Ipak, posljednjih stotinu godina bili smo svjedoci najrazornijih ratova svih vremena – i niti jednog trenutka na svijetu u kojem nije bilo sukoba. Na neki način, iako predviđa suprotnost našoj moralnoj strani, Može se reći da su ljudi naučili lekciju iz povijesti da rat nije toliko loša stvar, ili barem ne toliko loša da bi je u budućnosti trebalo izbjegavati. Što se tiče novog rata koji je nezamisliv, troškovi nikada ni u jednom trenutku povijesti nisu bili tako visoki.

Međutim, postoji i optimističnije gledište. Nakon strahota Prvog svjetskog rata, pobjednici su se okupili kako bi osnovali Ligu naroda kako bi spriječili buduće ratove. Međutim, pogriješili su prestrogo kaznivši Njemačku koju su smatrali odgovornom za rat. Ekonomske poteškoće i razbijanje nacionalnog ponosa gurnuli su Nijemce u krilo Hitlera i zaronili svijet u dalekosežni, razarajući rat. Nakon Drugog svjetskog rata, očito je dovoljno ljudi naučilo potrebnu lekciju iz prethodne katastrofe, izbjegavajući previše pritiskati poraženu Njemačku. Zapravo, poznati Marshallov plan pomogao je obnoviti njemačko gospodarstvo iako se kritizira neučinkovitost Ujedinjenih naroda ili njegova dominacija velikih sila u Vijeću sigurnosti, stvaranje međunarodnog foruma na koji zemlje mogu podnijeti svoje žalbe kako ne bi rasplamsale rat lekcija je naučena iz povijesti. Nesumnjivo je da su se od Drugog svjetskog rata dogodili mnogi ratovi, veliki i mali – uključujući korejski, vijetnamski, iransko-irački i zaljevski rat – a UN je sam nadgledao neke od ratova, poput sukoba na Kosovu, rata u Afganistanu i invazija na Irak.

Međutim, posve je prihvatljivo tvrditi da su devastacija dva svjetska rata potaknula velike države da zastanu i razmisle prije nego što reagiraju na probleme s objavom rata, te da se sukobi mogu zadržati na regionalnoj razini bez postizanja globalnoj razini. Primjerice, sukob između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država tijekom hladnog rata nikada nije eskalirao izvan regionalne razine, za razliku od onoga što se prije moglo vidjeti u takvom neprijateljstvu. Iza odlučnosti velikih sila da izbjegnu nuklearni rat, ili čak rat velikih razmjera, možda se krije iskustvo užasa atomskog bombardiranja Japana 1945. godine. Međutim, još jedna lekcija koju su neki američki i ruski vojni dužnosnici uzeli od Hirošime i Nagasakija bila je da je mogućnost susreta s “superiornim” inačicama nuklearnog oružja nedvojbeno jaka.

Povijest nije ništa drugo do priča o prošlosti, a interpretacije su toliko brojne koliko i broj ljudi koji je pričaju. Jednostavno rečeno, svakako je korisno proučavati povijest da bismo učili na našim pogreškama, ali ne postoji niti jedna povijest koja nudi jasnu lekciju. Lekcija koju su mnogi Nijemci naučili iz poraza u Prvom svjetskom ratu nije bila izbjegavanje rata u budućnosti, već osiguravanje pobjede u sljedećem ratu. Svi učimo vlastite lekcije iz povijesti i oživljavamo ih na svoj način.

Ovo otvara još jedno pitanje vezano uz pitanje. Tko drži lekcije? Samci? Političari? Generali? Nacije? I kako svoju lekciju primjenjuju u praksi u svijetu koji se može bitno razlikovati ili slijediti posve drugačiji program? Slijedom toga, nemoguće je reći da povijest, odnosno pouke povijesti, mogu spriječiti sljedeći potencijalni rat; odgovorni za rat su razni ljudi i događaji u današnje vrijeme. Ova odlučnost ne znači da nas proučavanje povijesti ničemu ne uči. Ne, povijest se može predstaviti pravim ljudima u pravom trenutku samo s vitalnim uvidima koji će omogućiti izbjegavanje ponovnog prolaska istim strašnim putem do rata. Kao što je Machiavelli rekao, „oni koji žele predvidjeti budućnost moraju gledati u prošlost; jer su ljudski događaji uvijek slični onima koji su se doživljavali u prijašnjim dobima.

Glasnice su najosnovniji organi koji ljudima omogućuju stvaranje zvukova.

Ova dva mala i presavijena tkiva prolaze preko grkljana. Grkljan je dio grla kroz koji prolazi zrak. Leži između stražnjeg dijela jezika i dušnika. Grkljan se ponekad naziva i džuboksom jer sadrži glasnice. Mišići u grkljanu istežu i opuštaju glasnice.

Kada dišemo, opuštamo glasnice, ostavljajući prazninu u obliku slova V kroz koju prolazi zrak. Kad govorimo, vučemo glasnice uz pomoć mišića pričvršćenih na njih i sužavamo jaz. Tada, dok istiskujemo zrak iz pluća iz grkljana, zrak titra ispruženim glasnicama i stvaraju se zvukovi. Što su žice čvršće, zvuk je finiji. Ako su žice labave, zvuk će biti gust.

Visina glasa određuje se veličinom grkljana. Budući da su ženske glasnice kraće od muškaraca, glasovi su im tanji.

Naravno da bi ga trebao koristiti. Cilj javne zdravstvene službe je pružanje besplatnog liječenja svima. Takvo pitanje može biti namijenjeno bijesu slabijih ljudi koji se sve više udaljavaju od većinske pozicije. Pretilost je glavni čimbenik rizika za određene bolesti, poput srčanih, a neki su ljudi pretili jer su se odlučili prejesti. Stoga može postojati implikacija da je njihovo stanje djelomično njihovo vlastito stanje i da se ne bi trebali liječiti besplatno. Međutim, teško da postoji opravdanje za to. Primjerice, nije utvrđeno da nijedna bolest nema izravan uzročno-posljedični odnos s pretilošću, a pretilost je važan čimbenik rizika samo za neke od njih. Štoviše, mnogi od zdravstvenih problema pretilih ljudi pate nemaju nikakve veze s njihovom težinom.

Još važnije, čak i ako se može pokazati da je svaka bolest pretile osobe izravno uzrokovana njezinom težinom, potpuno je nerazumno negirati mogućnost besplatnog liječenja. Ne možemo biti sigurni da je pretilost svjestan izbor (malo je ljudi namjerno debelih!). Unatoč tome, također moramo vidjeti da se ljudi ustraju u bavljenju opasnim zanimanjima kao što su vožnja motocikala, pušenje, konzumiranje alkohola, rad u naftnim bušotinama i rudnicima ugljena – svi zdravstveni rizici. No, javna zdravstvena služba s pravom liječi sve te ljude besplatno, čak i kad postoji izravna uzročno-posljedična veza između zdravstvenog problema i načina života. Moralna vrijednost koja nas tjera na pružanje javnog zdravstva pretpostavlja besplatno liječenje svih ljudi, a ne lijek za životni stil.

Međutim, budući da su resursi javne zdravstvene službe ograničeni, ona mora pružiti određeni stupanj liječenja na temelju potreba. Odnosno, hitne, opasne po život ili ozbiljne bolesti uvijek trebaju imati prioritet. Liječnici također moraju odlučiti koliko će svojih resursa posvetiti liječenju svakog slučaja. Nekim pacijentima možda neće biti potrebno propisivanje lijeka samo radi ublažavanja stanja; jer se osim koristi koje pruža smatra da je vrlo skupa i da bi bilo prikladnije novac i resurse potrošiti negdje drugdje. Takve se odluke o prioritetu donose cijelo vrijeme i potiču puno ispitivanja i rasprava.

Pitanja o pitanjima poput liječenja pretilih ljudi treba promatrati u svjetlu toga. Liječnici se imaju pravo suzdržati od besplatnog liječenja nepokornih pušača zbog bolesti povezanih s pušenjem i nepopravljivih alkoholičara zbog bolesti povezanih s alkoholom. Uzročno-posljedična veza između pretilosti i bolesti nije tako jasna. Međutim, razina pretilosti raste u Britaniji, a zdravstveni problemi koje ona stvara stavljaju sve veći teret na javnu zdravstvenu službu.

Od 2007. godine, svaka četvrta osoba u Britaniji bila je pretila, a udio se neprestano povećava, posebno među mladima. Zdravstveni stručnjaci govore o bombi koja otkucava pretilost i potencijalnim zdravstvenim problemima povezanim s tim da u budućnosti stave ogroman teret na resurse. Zbog toga vlada traži snažnu kampanju podizanja javne svijesti protiv pretilosti, kao što je to činila protiv pušenja u prošlosti. Suprotstavljanje liječenju pretilih ljudi u okviru javnog zdravstva neće ništa riješiti.

Kroz vjekove su mislioci razmišljali mogu li se sve vrste problema na svijetu riješiti postojanjem jedne države koja će vladati cijelim svijetom. Logika je jednostavna. Čini se da države i vladari daju zapovijedi za ratove. Dakle, kada postoji samo jedna država ili vladar, nema rata.
Kad pogledamo u budućnost koliko ljudsko oko može vidjeti,
Tada sam vidio svijet i sve divne stvari u njemu
… Više nema ratnih bubnjeva i ratnih zastava;
Jer postoji Parlament čovjeka, Federacija svijeta.
Tamo je škrtost u strahu pred zdravim razumom većine.
A zemlja koja voli, okružena univerzalnim zakonom, u laganom je snu.
Alfred, Lord Tennyson, “Locksley House” (1837)
Ovo je toliko zavodljiva priča da se stoljećima pojavljivala u književnosti, kao i u filozofskoj i političkoj misli. Već u trinaestom stoljeću Dante je u svom Conviviu ustvrdio da „kad bi cijeli svijet i ljudi imali monarhiju, to jest vladu pod jednim vladarom, rat bi bio gotov. Monarh, imajući sve u svojoj ruci, neće željeti steći bilo što drugo, i tako će zadovoljiti kraljeve u svom kraljevstvu i sklopiti mir među njima. ” Thomas Hobbes govorio je u Levijatanu o suradnji između svjetskih država; Opat Saint-Pierrea, Charles-Irenee Castel, razvio je ovu ideju u prijedlog za europsku federaciju u kojoj bi se monarhi odrekli svoje moći kako bi postigli “vječni mir”.
Immanuel Kant, koji je puno govorio o svjetskoj državi, vjerovao je da je krajnja točka ljudske povijesti “međunarodna država (civitas gentium) koja će nužno rasti sve dok ne uključi sve narode svijeta.” Međutim, također je iznio stajalište da se u trenutnom stanju “pozitivan projekt za svjetsku republiku ne može realizirati” zbog zbrke koju su monarhije i despoti stvorili u svijetu u kojem pojedinačne slobode nisu daleko od osiguranih.
Zastrašujući sukob dva svjetska rata u 20. stoljeću oživio je zanimanje za globalnu državu – ili barem svjetske forume. Inicijativom država pobjednica nastala je Liga naroda nakon Prvog svjetskog rata, a Ujedinjene nacije nakon Drugog svjetskog rata. Oboje bi mogli vladati svijetom uz obostrani pristanak zemalja; ali u praksi nije mogao uspostaviti gotovo nikakvu kontrolu. Države poput Sjedinjenih Država i SSSR-a bile su prejake da bi im bilo puno stalo do UN-a, pa su zauzele impozantno stajalište – slijedile su manje zemlje poput Sjeverne Koreje, Irana i Burme, koje su zapravo ignorirale rezolucije UN-a.
Nakon Drugog svjetskog rata, a posebno atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki, na dnevni red došao je možda najozbiljniji politički pokušaj uspostave stvarne svjetske države. Albert Einstein bio je jedan od sudionika ove kampanje koju su s plemenitim mislima provodili mnogi ljudi koji su vjerovali da je jedino rješenje svjetska država jer su bili vrlo zabrinuti zbog problema povezanih s nuklearnim oružjem. “Mora se stvoriti svjetska država koja može rješavati sukobe među zemljama sudskom odlukom”, napisao je Einstein. “Ova država trebala bi se temeljiti na jasnom ustavu koji će ratificirati države i nacije svijeta i osigurati da je ona jedina vlast ovlaštena za uporabu uvredljivog oružja.”
Jedan od razloga zbog kojih Einsteinov san nikada nije imao priliku ostvariti bio je taj što je neobičnim preokretom povijesti bio na razmeđi dviju suprotstavljenih sila i ideologija, obje pokušavajući ujediniti svijet pod jednim stijegom. S jedne strane, postojao je Sovjetski Savez, potaknut Lenjinovim snom o izvozu komunizma u cijeli svijet i stvaranju socijalističke svjetske ekonomije vođene “boljševičkom svjetskom državom”. S druge strane bio je zapadni svijet pod vodstvom SAD-a, koji je težio dominaciji nacionalnih država i kapitalizma u cijelom svijetu. Uoči pobjede Zapada, čini se da je komunistički san sada posve nestao. Toliko da je Francis Fukuyama, sa čitavim svijetom koji se kreće prema liberalnoj demokraciji slobodnog tržišta, 1992. godine s povjerenjem je govorio o “kraju povijesti” – po Kantovu mišljenju početku tranzicije u svjetsku državu. Međutim, nema sumnje da nedavna financijska kriza i trajna politička previranja širom svijeta pokazuju neutemeljenost takvog optimizma.
U nekim se aspektima kreće prema koordiniranijoj vladi, ako ne i prema svjetskoj državi. Primjerice, cijela je Europa pod federacijskim krovom Europske unije, a zemlje diljem svijeta ulaze u ekonomske i političke pakte sa svim svojim susjedima. Sve više i više zemalja pokušava surađivati, barem na površnoj razini, na ključnim pitanjima kao što su trgovina i okoliš. Iako UN teško ide dalje od govornice, koordinacija Gordona Browna 2009. godine o mjerama za suočavanje s bankarskom krizom i globalnom recesijom predstavlja oličenje zajedničkog djelovanja temeljenog na pristanku. To navodi stručnjake da govore o globalnom upravljanju umjesto o globalnoj vladi – tj. Ne od jedne svjetske države, već od Svjetske trgovinske organizacije, G20, MMF-a itd.
Naravno, iza svega ovoga stoji moć iza kulisa globalizacije. Ekonomske i komunikacijske veze širom svijeta sada su toliko jake da države više ne mogu samostalno djelovati. Zbog financijske snage globalnih korporacija i banaka, poslovanje u svijetu je na mnogo načina usmjereno i regulirano na globalnoj razini, neovisno o nacionalnim državama. Na neki se način može reći da čak i ako ne postoji službena svjetska pravna država, mi imamo de facto globalni u rukama globalnih ekonomskih centara moći. Takvim je ljudima u interesu držati globalno upravljanje podalje od država (posebno globalnih država) – i oni tvrde da često previše državne moći ograničava slobodnu trgovinu i poduzetništvo i guši gospodarski rast.
U četrdesetim i pedesetim godinama prošlog stoljeća, kada je Einstein vodio kampanju za svjetsku državu, George Orwell i Aldous Huxley u svojim su knjigama Devetnaest osamdeset i četiri i hrabri novi svijet prikazali strašne scenarije, bezdušne svjetove u kojima nije bilo mjesta za pojedinca. Zbog monolitnosti Sovjetskog Saveza, ovaj se strah činio posve stvarnim. Prema Kantu, u trenutnom okruženju glavni problemi sa svjetskom državom nisu bili prejaki ili preslabi, a činilo se da je strah da bi ona mogla biti prejaka nadmašiti.
Barem su se na Zapadu mnogi ljudi poput Orwella i Huxleyja bojali moći inkluzivne države. Kontinuirano nepovjerenje mnogih običnih ljudi u Europi u susret napredovanju federalizacije unutar Europske unije pokazuje koliko je taj strah duboko ukorijenjen. Iako je laburistička vlada u Britaniji općenito bila za veću europsku integraciju, morala je biti vrlo oprezna s britanskom javnošću i izbjegavati, na primjer, iznošenje Lisabonskog sporazuma na referendum – dobro znajući da bi njegovo prihvaćanje bilo mukotrpno zadatak. U Europi, gdje je liberalna demokracija općenito prihvaćena, ako se ljudi ne mogu uvjeriti u integriranu državu, vjerojatnost da će je se postići na globalnoj razini prirodno je niska.
Većina ljudi na svijetu osjeća se najviše vezanom za svoju povijesnu nacionalnost izvan obitelji i susjedstva. Iako dobrovoljno odobrava upravu nacionalne države koja se sastoji od ljudi koji pripadaju njegovoj nacionalnosti i govore istim jezikom, on ne gleda blagonaklono prema transnacionalnim vladinim strukturama koje smatra neovlaštenim strancima. Stoga su se, čim je SSSR propao, Litva, Estonija, Latvija, Gruzija i mnoge druge sovjetske republike brzo držale prava na neovisnost; Škotska je također dugo tražila pravo na samoupravu unutar Britanije.
S takvim nacionalizmom dobrovoljna politička unija u svijetu izgleda jednako udaljena kao u Danteovo vrijeme. Kontrolirajući četvrtinu svijeta, Britansko je carstvo doseglo razinu najbližu svjetskoj državi u povijesti; ali ovo nikada nije bilo dobrovoljno udruženje i odmah se raspalo kad je središte oslabilo do te mjere da je konop nestao. Tako su se pojavile nove zemlje poput Australije, Kanade, Novog Zelanda i Indije.
Međutim, nedavno se dogodio zanimljiv razvoj događaja. Izbor Baracka Obame za predsjednika Sjedinjenih Država naišao je na gotovo sveopće pohvale širom svijeta. Obama je postao svojevrsni heroj. Tijekom posjeta Gani početkom srpnja 2009. primio je oduševljenu pozornost gomile kao da je vođa njihove vlastite zemlje. Gana je zvijezda afričke demokracije u usponu – možda je to razlog zašto je američki predsjednik izbjegavao odlazak u susjednu Nigeriju, čija je demokracija kontroverznija. Stječe se dojam da će, ako Obama kandidira svoju kandidaturu za predsjednika Afrike, iz slobodnih i poštenih izbora izaći velikom pobjedom. Ako se kandidira za svjetskog predsjednika, možda opet bude izabran. Naravno da su male šanse da se to dogodi, ali takve špekulacije pokazuju da svjetska država u konačnici nije nemoguća.